Skriveni Beograd – Kalemegdan (donji grad)

Autorka: Aleksandra Stajović
Mentor: Goran Vojvodić

Površina: 72000m2
Godina: 2018
Lokacija: Beograd, Srbija

Arhitektonski fakultet u Beogradu

Ovaj master projekat odgovara na temu ovogodišnjeg Salona arhitekture – „trans-MISIJA“.  Transmitovati znači prenositi, u ovom slučaju se prenose tradicija i duh mjesta (genius loci) kroz vrijeme, iz generacije u generaciju.

Poznato je da su se vijekovima unazad na temeljima nekadašnjih gradova (u mom slučaju Beograda – Singidunuma) gradili novi, što nam ukazuje na slojevitost istorije i postojanje i razvoj  grada kroz jednu vertikalu koju je itekako moguće očuvati i hronološki prikazati. Iz toga se rađa ideja o projektovanju muzeja koji će kroz igru prostora i vremenski presjek ispričati priču o nastanku Beograda. U muzeju je predstavljen uzbudljiv kontrast savremenog grada i podzemlja kroz koji se protežu lagumi, tuneli, katakombe i ostaci jednog davno prošlog vremena.

Zbog same visinske razlike između gornjeg i donjeg grada Kalemegdana ukopava se muzej u padinu, uspostavlja se komunikacija između dva grada sve do ušća Save u Dunav.

Muzej bi bio obilježje grada, turistička atrakcija i prozor u tajanstvenu prošlost Singidunuma.

Implementacija savremene arhitekture u stara gradska jezgra ima za cilj njihovo unaprijeđenje, a ne prikazivanje moći savremenog doba. Raznovrsnost istorijskih fakata utiče na značaj grada o kome je riječ, ističući njegove osobenosti i osnovne kulturne vrijednosti. Zašto bismo stvarali u potpunosti nove urbanističke planove koji će prekriti istorijsko nasljeđe, umjesto da težimo ka kombinaciji  istorijskih i savremenih urbanističkih planova? Uvođenjem pojedinca u suštinu koncepta očuvanja istorijskog nasljeđa, proširuje se njegova svijest o okruženju u kome bivstvuje. Cilj arhitektonskog projektovanja u ovakvim sredinama jeste da navede korisnike da otkrivaju prostorne nepoznanice i prošire znanje o postojanju i vrijednosti istorijskih objekata i njihovih fragmenata u centralnom gradskom jezgru.

Vrijednosti koje su se na određenom mjestu vremenom skupljale, bilo da su u pitanju materijalne ili nematerijalne, čine to mjesto specifičnim i zaštićenim od zaborava. Trenutno skriveno istorijsko nasljeđe potrebno je na adekvatan način izložiti i predstaviti korisnicima koji nisu u potpunosti svjesni njegovog postojanja. Uvođenjem savremene arhitekture u istorijske ambijente oplemenjene savremenom arhitekturom, ovi prostori unaprijeđuju duh mjesta kroz interpretaciju i obnovu postojećeg nasljeđa. Pri projektovanju novih zdanja u prilično osjetljivim tkivima staroga dijela grada, potrebno je voditi računa o tome da primjena savremene arhitekture ne poništi postojanje arhitektonskog nasljeđa, već da ga ojača kroz potvrdu njegove zaboravljene vrijednosti.