Ideja za oblikovanje je, između ostalog, potekla i od: – topografije Mjeseca sa uvalama, kraterima, brežuljcima i sličnim formacijama vidljivim u večernjim časovima, dok se na nebu ne pojača kontrast. Možda ćemo jednom razmišljati i o ljetovanju na mjesecu (do tada ostajemo prizemljeni); – potrebe za vraćanjem apstrakcije u vizuelnu komunikaciju i, uopšte, u javni prostor grada. Nakon višedecenijske dominacije „konkretnih“ i „razumljivih“ rješenja zasnovanih na novom tradicionalizmu (i neumitnih posljedica takvih rješenja po estetsku percepciju pojedinca), u Podgorici predstavlja izazov predložiti projekt koji sadrži nasumične ili neočekivane elemente; – naziva zbirke pjesama lokalnog pjesnika itd. Prostor sadrži elemente parka, igrališta i trga (nagnut teren za vožnju skejta i rolera, travnati krater sa drvetom, tunel, klupe, brdo sa skulpturom, osvijetljena bambusova šuma) ostavljajući slobodu interpretacije i načina na koji će se koristiti. Ne postoji uputstvo za upotrebu, kao ni nedvosmisleno objašnjenje.