Vizitoring centar kao polazna tačka turističke ponude obilaska Đalovića pećine razvija se na izazovnoj lokaciji u vidu grupne forme. Ona je rezultat odgovora na zatečeni kontekst izgrađenih fizičkih struktura i okolnog pejzaža: blizinu rijeke Bistrice i planinske vrhove. Objekat je izložen vizurama sa svih strana, što je prouzrokovalo ponuđenu tektoniku forme. Uslijed vremenski ograničenog zadržavanja posjetilaca koji su dio ture ka pećini ideja je bila što prije uspostaviti fizički i vizuelni kontakt sa rijekom kao dominantnim oblikovnim faktorom. Zato se objekat „cijepa“ na dva dijela grupišući funkcije tako da holski prostor postaje produžena terasa prema rijeci.