Matična ideja ovog projekta zasniva se na očuvanju postojećih vizura koje se pružaju nad rijekom Moračom. Projektant u ovom slučaju smatra da su vrijednosti koje nudi rijeka posebne, nezamjenjive i esencijalne za stvaranje atmosfere za boravak mladih osoba.

Stoga objekat nastaje ukopavanjem jedinica izgradjenih na osnovu prikladne orijentacije za učenje i boravak, time regulišući insolaciju i približavajući se vodi.  Tim putem naš prilaz rijeci je nesmetan i suptilan. Učionice i kabineti su istureni kako bi njihova potreba za sjevernom i južnom orijentacijom bila zadovoljena. Menza, kao i ostale prostorije kojima je potrebno istočno osvjetljenje se napajaju svjetlošću suterenskim prozorima koji se u vidu talasa protežu cijelim objektom i sa strane šetališta čine prikladno mjesto za odmor prikladno mjesto za sjedanje u odmor.

Da se primjetiti da se izdvaja samo jedan tektonski element kompozicije. Stepenište, koje se javlja kao produžetak opslužne staze, koje uvodi korisnike u školski kompleks. Kroz stakleni procijep, koji naglašava ulaz u kompleks, administracija (južno) i sportska sala (sjeverno) dobijaju potrebno osvjetljenje, kao i direktan ulaz sa međupodesta stepeništa u ove prostorije. Jedna je intervencija vidljiva od strane primarne saobraćajnice. Izuzev toga, projekat odlikuje jasna vizija prostrane ledine koja se formita na krovnom pokrivaču gimanzije.

Sve napomenute vrijednosti streme jednome, neposrednoj integraciji objekta sa rijekom kao izvorom rashladjenja, prijatnosti ambijenta, svježine i prijatnih vizura za relaksaciju. To je prostor podredjen široj situaciji, uskraćen od strane vidljivih intervencija, prostor definisam mikrointervencijama unutar objekta koje traže interakciju njihovoh korisnika.